Grehota je kad te frend nazove nakon dugih mjeseci neviđanja.
... i to slučajno.

 Još se i ne javi jer je mobitel bio najvjerojatnije negdje u torbi.

Onako, baš šugav osjećaj... :Đ

Malo mi je studiranja puna kapa. I ne zbog fakultetskih obaveza kao takvih, nego zbog cjelokupne situacije koja se oko mene, a u vezi njega, stvarala. I stoga (još uvijek) ne mogu biti potpuno vesela i prpošna zato što je sve gotovo. Jer meni nije gotovo. I dalje živim u istoj situaciji kao prije, mada mnogo jednostavnijoj, i ne mogu se naviknuti da je obitelj najednom sretna zbog mene. Jer upravo je s njihove strane godinama dolazio presing raznih vrsta, uvjetovanja i zabrane, vezanih uvelike sa svim ostalim osim s mojim fakultetom. Fakultet mi je bio omča oko vrata i način na koji su mogli upravljati mnome, uglavnom tek naizgled jer bi neki zahtjevi bili predaleko od onoga što bi se smatralo razumnim za poslušati. Radi mira u kući to je s moje strane dovodilo do kretanja ispod žita, što nije bilo nimalo lako i jednostavno. Naravno, možete reći da sam se mogla povinuti savjetima, no ja sam odabrala ovaj put.

I onda se oni vesele što je gotovo. Kažu da je to njihov uspjeh. Jer su oni meni sve dali. Oni su ponosni. Ja... meni je svega dosta i najradije bih im rekla kako stvari stoje, ali mislim da to oni ne bi mogli shvatiti. Predugo su živjeli u uvjerenju da neke metode funkcioniraju i sada bi ostali samo paf... Možda ipak podcjenjujem njihov razum. Možda je meni jednostavnije nastaviti šutjeti i otići.

I tako, sad imam diplomu (ha, treća rečenica!) i nemam apsolutno nikoga s kime bih se družila, a da ga smatram iskrenim frendom koji ne misli samo na svoju guzicu/ koji me neće zayebat/koji ne glumi bizi grl tri stepenice iznad ostalih. Po ne znam koji put u životu, a po drugi u posljednjih deset godina, stvaram krug novih prijatelja...

Zbog navedenoga ne vjerujem u prijateljstva do kraja svijeta. I ne, nisam nikada doživjela da imam najbolju prijateljicu, sa svim onime što najbolje prijateljstvo nosi. Jer kad god bih napravila izbor, dogodilo bi se nešto da me od toga razuvjeri.

I tako. Life goes on. Svijet je velik. Bit će prijatelja. Šteta samo uloženog truda i vremena...

Pozdravlja vas vaša Tonkica - profka na kvadrat!